Istoričar Taube u svom putopisu o
Sremu početkom XIX veka piše: “Da čovek pojmi svu lepotu čarobnog Srema treba da
zađe u Frušku goru i da upozna taj dragulј. Srem je krasan vrt u kome se božanska
priroda veselo smeje. Bez njegovih brda ne bi bilo lepote ni zdravlјa. Eno, karlovačke
doline sa divnom stražilovskom česmom, za koju narod veli da leči svaku groznicu…I
samo divno brdo Stražilovo”.
Danas je Stražilovo jedno od najomilјenijih
izletišta za Novosađane, ali i Beograđane i ostale stanovnike Srbije. Za istoriju
Stražilova vezana su dva bitna događaja, jedan zbog kojeg je od naroda dobio i svoje
ime, a drugi, zbog slavnog Branka Radičevića i njegovog “večnog odmorišta”, koji
je sahranjen na njegovom milom Stražilovu. Nјegovo ime Stražilovo, usko je vezano
za 1795-96. godinu. Tada se pojavila kuga u Sremu, prvo u Krnješevcima, a posle
je počela da besni u Irigu. Odatle se raširila i po okolnim selima, zahvatila Neradin,
Kamenicu, Jazak, Grgeteg i Rivicu. U samom Irigu je tada umrlo 2.548 osoba od
4.813 obolelih, a u Neradinu 417 od 968 obolelih. Radi odbrane od kuge, da se ne
prenese u Ugarsku i druge krajeve Srema, zaveden je i postavlјen najstroži kordon
duž Dunava, preko kojeg niko nije mogao preći s bačke strane u Srem. Od Novog Sada
do Vukovara i Novog Sela bilo je podignuto 195 koliba u kojima su bile smeštene
straže. Tako i sa sremske strane Dunava. Drugi kordon bio je na Fruškoj gori, između
Kamenice, Iriga i Karlovaca, duž Venca gde su bile postavlјene jake straže, koje
su sprečavale svaki saobraćaj i dodir sa Irigom i zaraženim mestima. Na ovom kordonu
glavna straža bila je postavlјena kod brda, zbog koje je ono dobilo od naroda i
svoje ime – Stražilovo.
Znamenitost Stražilova leži na njegovom
vrhu, po želјi našeg pesnika Branka Radičevića, da se sahrani na Stražilovu, gde
je provodio veći deo svog vremena pišući svoje pesme. Nјegova želјa bila je ispunjena
22. juna 1883. godine, kada su njegovi zemni ostaci uz veliko učešće naroda sa neopisivim
oduševlјenjem preneti iz Beča, kroz Novi Sad i Karlovce i sahranjeni na Stražilovu.
Nјegova želјa se nalazi u stihu pesme, koja se “pričula” Zmaju Jovi , a zove se
“Brankova želјa”.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com...ili na broj telefona 064/1258337
Nema komentara:
Objavi komentar