Na samom početku Salajke, odnosno
na uglu Kisačke i Temerinske ulice, sačuvana je prostrana kuća, u kojo je nekada
bila popularna kafana "Tri krune". Na nekim starim planovima ona je zabeležena
i pod nemačkim nazivom “Gasthof zu Kronen”. Kafana s velikim brojem pomoćnih objekata
bila je već 1845. godine zabeležena na mapi grada. Novi vlasnik izvesni Rista Rus
1852. gradi novu kafanu na tom mestu. Bila je kraj tadašnje Žitne pijace, pa
"Tri krune" posećuju gosti svih fela: putnici, paori, kupci, bećari, dobošari.
U demokratskoj atmosferi, uz pivo
se jeo čuveni lјuti paprikaš, igrale su se karte, raspravlјalo o aktuelnim varoškim
tračevima i tekućim političkim pitanjima, svirale su tamburaške bande na glasu,
a često bile organizovane i igranke. Novi vlasnik zgrade 1896. godine postao je
veleposednik Lazar Dunđerski, kome je tada Ekonomski odbor Magistrata izdao dozvolu
da može umesto stare sagraditi novu zgradu u kojoj će se i dalјe nalaziti kafana
sa istim imenom. Planirani poslovi kasnili su iz nepoznatih razloga, zbog čega
je tek 1902. godine došlo do gradnje objekta po projektu Imrea Kicvegera. Zidanje
je povereno izvesnom Konradu Urbanu. posle završetka izgradnje, nova zgrada je sa
svojim izuzetno dugačkim krilima i ulaskom na odsečenom uglu ostavila impozantan
utisak. U zgradi je postojala prostrana kafanska sala, posebna sala za ručavanje,
soba za poslugu, kuhinja, stanovi, a u dvorištu štale i šupe za kočije. Kočije su
u dvorište ulazile kroz veliku kolsku kapiju koja je izgrađena na kraju krila iz
Temerinske ulice. Ta kafana ne postoji više decenija, enterijer je potpuno preuređen
rušenjem pregradnih zidova za potrebe prodavnice “Agrovojvodine”. Danas se u njoj,
koliko mi je poznato nalazi Kineska radnja.
U zgradi današnje stare Pošte nalazio
se znameniti hotel “Central” izgrađen krajem XIX veka u stilu klasicizma i neorenesanse.
Ispred ovog hotela nalazila se prostrana letnja bašta, tzv. “saletl terasa”, opkolјena
zelenilom i debelim ladom. U njoj su leti bile priređivane igranke za mladež. Uz
baštu se nalazila i stanica fijakera. Nakon probijanja bulevara Kralјice Marije
zgrada je pretvorena u Poštu.
Prvu kafu van svojih kuća Novosađani
su, koliko god to neobično danas zvučalo, popili tek tridesetih godina XIX veka
i to u prizemlјu Adamovićeve palate. Na uglu palate nalazila se kafana “Elita”,
koja je svojevremeno bila mesto okuplјanja novosadskih bonvivana. Ona je tokom proteklih
decenija radila sa promenlјivim uspehom. Nјen zakupac od 1913. godine bio je Jožef
Majer, koji tada traži dozvolu da mu se odobri rad cele noći, a jedan kafanski
“hroničar 1929. godine beleži, da je “Elita” tada već deset godina bila zapuštena,
da zjapi prazna i pored toga što se nalazi na dobrom mestu i što je bila opremlјena
modernim nameštajem”. Kasnije je ovu kafanu podigao na noge umešni Žiga Mesei, tadašnji
vlasnik kafane „Elita“. Dosetio se da uz ostala pića varoškoj gospodi služi i crnu,
a damama belu kafu, a veruje se da je prvi redovno obezbeđivao i jutarnju štampu.
Dozvolio je igranje šaha i bilijara, a kao najvažnije, obezbedio je cigansku muziku,
kojoj je ton davao čuveni kapel-majstor, maestro Deže Kekenji. To je samo jedan
od niza manje poznatih detalјa iz palate čuvene porodice Adamović na Trgu mladenaca,
kraj koje Novosađani svakodnevno prolaze već više od jedan vek. U prostorijama nedakašnje
“Elite” nalazi se danas restoran “Marina”.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com...ili na broj telefona 064/1258337
Hvala.
OdgovoriIzbrišiImam jos slike i puno uspomena starih objekta Fehér, to su bile: 1 kafana u Puskinovoj, a druga Carda na Ribarcu, gde je Janika Balazs zapoceo karijeru. Drzale su dve tetke mog oca.
Pozdrav
Éva Terényi-Kelemen
Hvala vam...možete me kontaktirati pa da vašu priču i fotografije ubacimo u drugo izdanje knjige o novosadskim kafanama...
OdgovoriIzbriši