O autoru...

Moja fotografija
Novi Sad, Vojvodina, Serbia
Zoran Knežev je rođen 1. februara 1967. godine, u Novom Sadu. Bio je vlasnik par privatnih firmi, a trenutno obavlјa funkciju predsednika U.G. „Portret grada” i predsednika „Novosadskog kluba”. Redovan je član Matice srpske, "Udruženja novinara Vojvodine" i „Malog istorijskog društva“. Bio je urednik tri kolumne, pisao je i uređivao za novosadske portale mojnovisad.com i vojvodjanske.com.

subota, 18. travnja 2020.

Na levoj obali Dunava (II deo)



Gimnazijska uprava zabranila je najstrože svojim učenicima, da ne smeju posećivati novosadski štrand, jer navodno loše utiče na moralno vaspitanje. Od toga doba, jadni gimnazijalci prinuđeni su da se na tako zvanom “fraj” ili “bećar-štrandu” traže rashlađenje u ovim letnjim vrućinama i da se onde kupaju pored golišavi šegrtčadi, sluškinja i raznih mangupa. To je znate, radi širenja kulture i morala, nekad moralo tako. Ta ni Gimnazijski profesori ni nadzornici devojačkih internata ne mogu, na kraju, snositi puni odgovornost, što se po školama, konviktima i internatima ipak održavaju lјubavni sastanci i razvija “najstrašnija” lјubav! Ta zaboga, mladost je to, ona traži svoje, pa je u tome ne može niko sprečiti, pa čak ni najsavremenija moralna policija. Mnogobrojne lopte kruže vazduhom, mnogobrojni mladići šetaju obalom, a neki od obalskih šetača čekaju lopte da bi ih “šutnuli u vasionske visine”, a neki čekaju ženske da bi im pričali o svojoj slobodi, koju su automatski dobili slanjem žena u banju ili na drugo mesto. Po koji put prošeta i neka gospođica sa kojim malim dečakom, koga vodi za ruku, posmatrajući sažalјivo one koje su slobodni i one koji su okovani. Iako dete u mnogo slučajeva i nije njeno, ono joj dobro dođe za odbijanje nesimpatičnih muškaraca sa “njeno je dete”, “udata je”, ili pak za privlačenje sipatičnih na reklamu “udata”. Svi kupači se dele na poznate i na nepoznate, na popularne i na ne-popolurane. Među njima primećuje se poneki iz veoma visokih društvenih slojeva, kao na primer jedan koga zovu “konzul”. On se odlikuje najcrnjim tenom i najdeblјom pantlјikom kojoj podvezuje kosu. Ponekad igra lopte, ponekad zauzima bokserske poziture, a ponekad nestane, da bi se iznenada povratio. Sladoled, polar, limunada, oranžada, jogurti i razni sendviči… To se guta na svakom koraku. Mnogobrojni čamci kruže pored obale, mnogobrojni kupači skaču sa tranbuline, imitirajući žablјe, pasije i majmunske skokove. To je oličenje Velikog štranda, koje obiluje u lepoti prirode, u lepoti plaže i u lepoti pola, kostima, čamaca i hazardnih igara.
Život na Kameničkoj Adi je mnogo živopisniji. Čaša vina jedan dinar, vino hladno, lјudima toplo. Gaseći žeđ, duhovi prestaju da budu trezni. Muzika od jednog Cigana se začas stvori na potrebnom mestu. Jedan klarinet zamenjuje džez. Jedan čovek razveselјava desetine, a najgore psovke i najmoderniji šlageri kruže vazduhom, uz viku stotine dečaka i devojčica. Beli kostimi se odlikuju zelenim tačkicama na pozadini, pošto ovaj kraj ne obiluje peskom kao Veliki štrand, a noge kupača su blatnjave usled razlivanja Dunava i mnogih kiša, koje su teren sasvim raskvasile.
Kupači na Kameničkoj Adi, po svom izgledu, veoma su pobožni. Jedna od deset zapovesti glasi: “Ljubi bližnjeg svog kao i sebe samog!”, a parovi se na ovoj plaži vidlјivo slažu, zagrlјeni dremaju, ne obazirući pažnju na radoznale. Ljubeći se s vremena na vreme golubijim, nečujnim polјupcima. Kada sve plaže opuste, na Kameničkoj Adi se još uvek čuju glasovi iz organa ispečenih rakijom. Siluete, prilјublјene, lagano i nesigurnim koracima gamižu pored obale i kreću kućama ili u koji ćumez na kopnu.
Od Velikog štranda, preko Štranda Crvenog krsta, Danubiusa i Veslačkog kluba, dolazi se na “Bećar štrand”. Ovo je verovatno, najduži štrand u Novom Sadu.

Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com...ili na broj telefona 064/1258337


Nema komentara:

Objavi komentar