O autoru...

Moja fotografija
Novi Sad, Vojvodina, Serbia
Zoran Knežev je rođen 1. februara 1967. godine, u Novom Sadu. Bio je vlasnik par privatnih firmi, a trenutno obavlјa funkciju predsednika U.G. „Portret grada” i predsednika „Novosadskog kluba”. Redovan je član Matice srpske, "Udruženja novinara Vojvodine" i „Malog istorijskog društva“. Bio je urednik tri kolumne, pisao je i uređivao za novosadske portale mojnovisad.com i vojvodjanske.com.

četvrtak, 14. svibnja 2020.

Kako je Novosađan postao evropski šampion u ispijanju piva



Stalni gost “Gambrinusa” bio je i Vladeta Georgijević Bare, matičar ondašnje novosadske opštine. I on je bio, kao nekada Pera Polit, “natkilitelj svoje generacije”, ali kao ljubimac dobre kapljice. Stari Novosađani su ga poznavali po “dobrom cugu” i gurmanluku. Težak je bio 126 kilograma, a pod bradom je imao tri podvaljka. Uz to bio je odličan pevač, bariton, a kad bi zapevao za onim rezervisanim stolom, mala soba kod “Gambianusa” podsećala bi na artiljerijski poligon. Bio je dobro poznat i među mladoženjama, koje je venčavao, po svojim savetima i dosetkama, pa je za njegovo ime vezano mnogo anegdota. Neuništiv u svom boemluku i vicevima, Bare će ostati u sećanju savremenika i kao jedini kritičar “vinske karte” Pere Gambrinusa, a sve zbog toga “što Pera nije češće držao plzensko pivo u svojoj kafani”. Povod za tu “kritiku” bio je pomalo neobičan i vezan je za svojevrsnu titulu “evropskog šampiona.” Beše to negde 1933. ili 1934. godine…kod “Gambrinusa” je sedelo uvek isto društvo u manjoj prostoriji, kad naiđe jedan poznati novosadski novinar, raširi primerak beogradske “Politike” i dobaci: U Plzenu se održava evropski šampionat za pivopije ! Pomenu, onako uz put i “uslove” za kandidate, a glavno je u svemu tome bilo da je pobednik onaj ko ispije najviše krigli plzenskog piva. Mera je bila poznata: jedna krigla piva, ravno litar piva. Dok se govorilo o “uslovima”, neko iz društva pogleda Bareta, pa zapita: Šta veliš na to? Sve bih šišao, a šta bi drugo, prevali preko usana novosadski matičar i mljacnu jezikom. Samo naravno da budem pri dobrom cugu. Koješta, nije to naše , već plzensko pivo! Valjda znaš šta je plzensko pivo, progunđa Bare i lice mu nekako dobi ojađen izgled, pa progunđa: Istina, Pera ga malo poručuje, ali ipak, pio sam ga ja dosta. A Pera bi mogao zaista, da ga nabavlja više… U tajacu koji nastade začu se odjednom glas novosadskog advokata Miše Matića, za koga se govorkalo da je glavni Baretov “mecena” što se gurmanluka ticalo i razume se dobre kapljice.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Priče iz prošlosti" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com... ili na broj telefona 064/1258337

Nema komentara:

Objavi komentar