Novi Sad je oduvek važio za veselu
varoš. Imućni novosadski stanovnici, kako varošani, tako i salašari, našli su uvek
prilike i mogućnosti da svakidanji život dopune i sedelјkama uz piće i veselјe.
Često i mimo onih provoda o praznicima i javnim zabavama dolazili su u centar varoši
i veselili se. Novi Sad je tada imao priličan broj kafana i gostionica. Bilo ih
je u svim glavnijim ulicama, u nekima čak i po nekoliko. Kafane su bile specijalizovane
po vinu i pivu. Pivo se pilo na čaše od dva deci i na krigle od pola litre. Pivopije
su obavezno mezile i pile pivo i pred ručak i pred večeru, a točilo se, bogami,
i iz bureta sa leda. Jedna kafana bila je tadašnji tipičan primer gradskog kulturnog
milјea, a to je nekadašnja najposećenija pivnica “Linda”, današnja “Lipa” u Miletićevoj
ulici.
Kada se iz Zmaj Jovine uđe u Miletićevu,
u četvrtoj kući s leve strane, na broju 7, je restoran „Lipa”, a tu se danas nalazi
i istoimeni bife. Pre 135 godina, kada je Miletićeva još bila Lebarski sokak, tu
se nalazila čuvena gostionica s pivnicom koju su Novosađani po nemačkom nazivali
“Linda” ili “Zur Linde” i koja je važila za purgersku kafanu gde su rado zalazili
oficiri, lekari, profesori, činovnici i bogatiji trgovci. ’’Linda’’ je bila deo
starog kulturnog milјea Novog Sada u vreme kada nije bilo televizije i radija, pa
ni bioskopa. Gospodski građanski svet dolazio je u ’’Lindu’’ na provod u večernjim
satima, mada je tu i preko dana bilo stalnih gostiju, pretežno uglednih Novosađana
koji su dolazili s prijatelјima da popiju aperitiv ili pivo pred ručak, da razmene
dnevne informacije, čuju šta ima novo u varoši ili kako se kreću cene akcija na
berzi. U “Lindi“ se prvo čulo da li će pasti vlada, sprema li se neki važan zakon
ili kako je prošla poslednja premijera u Srpskom narodnom pozorištu, hoće li biti
nesporazuma na Skupštini Matice srpske, da li će se neki novinari “Zastave” i “Branika”
i potući, a ne samo preko novinskih stubaca prepucavati. Bila je to kafana u kojoj
je bilo bitno biti viđen, ali i spominjan!
Ta gostionica se prvobitno zvala
„ Zur Linde”, u njoj je točeno najbolјe češko pivo (dovozio ga je gostioničar Karlo
Zapletel), tu je, kad bi dolazio u Novi Sad, redovno večerao veliki srpski pesnik
Laza Kostić. Posle šetnje, „vežbanja na Trandžamentu”, kartanja u Srpskoj čitaonici,
pesnik bi dolazio tu za svoj omilјeni sto. Već bi ga čekalo odabrano društvo, da
ga posmatra u njegovom ritualnom obedu i da sluša dosetke i kalambure koje im
je, uzgred, dobacivao. Biće da su njegove obilne večere fascinirale „doušnike i
hroničare”, tek, ostalo je zabeleženo šta je i kako jeo.
Najpre je naručivao ribu za predjelo,
potom neko preporučeno jelo iz jelovnika tog dana, pa zelјe s bogatim dodatkom,
te bi posle uživao u pečenju sa ukuvanim voćem, dodavao u tanjir i kriške ovčijeg
sira. Jeo je i dosta hleba, kolačima bi se obavezno zasladio na kraju. Uz večeru
je pio pivo, desert zalivao vinom sa sodom. Lični pesnikov lekar dr Radivoj Simonović
često je Lazi prigovarao zbog tako obilne večere. „Uveče, Lazo, jedu samo lavovi”,
govorio je. Laza mu je na to u šali odgovarao da je i on „lav u poeziji”. „Ali lavovi,
Lazo, zato žive jedva dvadeset godina”, opominjao lekar. No Laza je i dalјe jeo
šta je i koliko hteo.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com... ili na broj telefona 064/1258337
Nema komentara:
Objavi komentar