Pitomi i krotki stanovnici po nekadašnjoj
periferiji Novog Sada, žalili su se obično na rđavo osvetlenje i kaldrmu u svojim
ulicama, na nemoguću kanalizaciju, slabe prihode i velike namete. Međutim, jedno
veliko i napredno naselјe sa novosadske periferije, moglo bi da se žali, što od
početaka svoga nastajanja, tamo negde daleke 1923. godine, kada su nikle prve kuće
na tom prostoru, nema svoga imena. Imaju ga Vidovdansko, Ivandansko i Adamovićevo
naselјe, a izgleda da je i gradska uprava zaboravila da i ovaj deo Novog Sada treba
krstiti.
Ako iz centra grada pođete tramvajem
do kraja Temerinske ulice, odmah iza zgrade policijske stanice, ugledaćete sasvim
levo, na jednom brežulјku prve kuće jednog naselјa, koje je sve obraslo drvećem
i nekako šćućureno i zbijeno, čeka da ga pronađu. Kao da se igra žmurke. Upitate
li pak stražara kod policijske stanice kakva je to tamo naseobina, odgovoriće vam:
-Naselјe iza Šulcovog mlina.
Sa svega oko 300 kuća i preko
1.200 stanovnika, 1936. godine, to naselјe je bilo u obliku kvadrata, koje unakrst
seku dve glavne ulice. Ispred lica onoga naselјa, od Temerinske ulice, nalazi se
mlin po kome je naselјe proizvolјno, a i nesvesno kršteno, i još neke radionice
za izradu drvenarije. Desno se pruža kanal Kralјa Aleksandra, a levo bašte naših
Salajčana, a s druge strane su ledine. To je danas ako gledate, otprilke onaj prostor
od Šajkaške ulice i Temerinskog mosta do Klisanskog mosta ili od nekadašnje zgrade
“Kooperative”, preko desne strane ulice Teodora Mandića (jer leva strana je imala
samo 2-3 kuće, a tom stranom je prolazio jedan veliki jarak), pa sve do Kanala.
Zgrada starog Šulcovog mlina još postoji,
bukvalno ispod samog Temerinskog mosta sa leve strane, kada izlazite iz Novog Sada.
Na mestu gde se između dva rata nalazilo ovo naselјe, s početka XX veka bilo je
gumno. Kasnije je ono premešteno na polјanu, na kome je od 1920-1935. godine izgrađeno
Vidovdansko naselјe, a ovo zemlјište je podelјeno baštovanima iz Salajke, za bašte.
Šulcovo naselјe je sredinom tridesetih godina XX veka bilo dosta zapostavlјeno,
što se tiče nadležnih, premda su se njegovi žitelјi trudili da ga održe u najvećem
redu.
Prvu kuću na ovom naselјu podigla
je, u onom kraju popularna, Draga Gajinov, poznata svima pod imenom “baba kukurekinica”.
Zbog toga je, jedno vreme, naselјe nosilo ime “Kukurekino selo”, ali se ono tokom
vremena izgubilo, da bi bilo sasvim potisnuto od ovog, Šulcovog naselјa. Svaka čast
gospodinu Šulcu, pričao je jedan stanovnik, inače jedan od retkih intelektualaca
u tom kraju, ali on ničim nije zadužio novosadske građane, da bi jedno naselјe nosilo
njegovo ime. Stvarno, spram Vidov-dana i Ivan-dana, za našu istoriju i crkvu, ime
g. Šulca, vlasnika samo jednog običnog mlina, postaje potpuno beznačajno. Reče dotični,
da se u poslednje vreme ulažu napori da se naselјe nazove “Nova Salajka”, jer se
nalazi, zaista potpuno u produženju Salajke. Ljudi na ovom brežulјku žive najvećim
delom od nadnice. Sve kuće su male i skromne, pa se već i spolјa može videti da
u njima ne caruje blagostanje. Ima mnogo talјigaša, svega tri baštovana po tri-četiri
činovničke i zanatlijske kuće, a ostalo su nadničari.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com... ili na broj telefona 064/1258337
Nema komentara:
Objavi komentar