Nekadašnja kafana “Crni jarac”, a
današnji “Ribar” je trenutno najstarija kafana u Novom Sadu, u kući u Dunavskoj
21, koja je podignuta u XVIII veku. U drugoj polovini XIX veka u prizemlјu kuće
otvorena je tada kafana kod “Crnog jarca”, gde su se sastajali boemi, a
ponajviše pisci, slikari i kozeri. Svraćali su i novosadski lađari i hajoši, a
na spratu te kuće je živeo i čuveni Aleksandar Sandić (1836-1908), profesor,
novinar i književnik. Takođe od znamenitih ličnosti tu je 1874. godine živeo i Vasa
Pelagić, socijalista i narodni prosvetitelј, odakle je uhapšen i odveden u
zatvor.
Jedna od najstarijih kuća u gradu
se nalazi u Pašićevoj ulici na broju 15, a u njoj se nekada nalazila čuvena
novosadska kafana kod “12 apostola”. Nepoznata je godina gradnje ali se misli
da je izgrađena sa kraja XVIII ili početkom XIX veka. Ova spratna kuća zauzima
prostom na uglu ulica Pašićeve i Grozde Gajšin, i u njoj je tradicionalno uvek
bila kafana, a do pre neku deceniju tu se nalazio “Šaran”. Do Drugog svetskog rata
u ovom prostoru se nalazila kafana “12 apostola”, u kojoj su tada prema sećanju
Stevana Simića, na zidovima bile oslikane figure apostola i “Tajne večere”.
Hotel “Kod sunca” nekada se
nalazio u današnjoj Jevrejskoj ulici, na broju 1. Vasa Vasilјevević, koji je i
kao mnogi drugi građani posle bune, došao u Novi Sad i otkupio je “zgarište”,
da bi sebi podigao kuću. Izgradio je 1852. godine veliku prostranu spratnu
kuću, a u sačuvanoj beležnici inžijera Cvejića, kako piše Donka Stančić, bilo
je preciznije zapisano da je Vasilјević “kupio razvalinu i podigao sebi
zdanije”. To je bio hotel “Kod sunca”, koji je tada bio čuven, kao još i neki u
gradu. U njegovoj velikoj sali izvođene su tada veoma popularne pozorišne
predstave. Pre Drugog svetskog rata, kada je Cvejić pisao o ovoj kući, ona je
bila vlasništvo trgovca Eugena Beka. Neposredno pošto je izgrađena, već
sledeće, 1853. godine, vlasnik daje ponudu “da se novopodignuti hotel “Kod
sunca” uzme za vojnu kasarnu po ceni od 75.000 forinti. Po svemu sudeći da taj
plan nije bio ostvaren, pošto je 1854. godine izvršena preadaptacija, kako bi
tu bila smeštena okružna i sreska vlast.
Na uglu ulice Vase Stajića i Trga
galerija podignuta je 1931-32. godine trospratna zgrada, koju stariji sugrađani
pamte kao palatu Habag, a danas je sedište železnica Srbije, u Novom Sadu. Po
nalogu investitora novosadske nemačke zajednice, koja je u delu svojih
aktivnosti bila poznata kao “Kulturbund” organizaciju za gradnju palate Habag
po projektu arhitekte iz Vršca Vilјema Riharda, preuzelo je 1931. godine
Akcionarsko društvo za gradnju kuća. Izvođač radova bio je Filip Šmit, autor
projekta opredelio se za koncept moderne arhitekture.
U prizemlјu krila na Trgu
nalazila se jedna od najpoznatijih međuratnih novosadskih kafana “Habag”, u
kojoj je služeno prvoklasno jelo i piće uz stalno zaposlen orkestar koji je
svirao koncertnu muziku. Iznad nje, na spratu, nalazila se tada moćna
“Agrarija”, privredna organizacija Nemaca u Jugoslaviji, osnovana 1922. godine.
Tokom savezničkog bombardovanja 6. aprila 1944. godine palata Habag je
pretrpela znatna oštećenja, a nakon oslobođenja 1944. godine, obnovlјena je,
ali se u njoj nakon obnove nije više nalazila kafana.
Nema komentara:
Objavi komentar