I u prošlosti je takođe bilo u našem
Novom Sadu natezanja oko imenovanja novog zamenika šefa policije, baš kao što se
sećamo da Novi Sad do pre koju godinu nije imao šefa Policije. Tada su bile prošle
tri nedelјe od kako je dr Radmilo Gnjatić, usled čitavog spleta intriga, napustio
svoje zvanje i Novi Sad. Za to vreme, dužnost šefa policije i zamenika šefa policije,
vršio je policijski kapetan Aleksandar Đakov, čovek, koji je sa mnogo samopožrtvovanja,
ambicija i truda vršio svoju dužnost, činovnik koji je u svakom pogledu ispravan,
tačan i savestan, ali koji konačno ne može duže vremena vršiti funkciju šefa policije
i njegovog zamenika, u jedan isti mah, iz prostog razloga, što za to nema ni približno
kvalifikacija. Pa se onda čudimo što je bilo problema, između ostalog u to vreme
(1924.) i sa tajnom prostitucijom u Novom Sadu.
Novosađani su dobrih mesec dana živeli
u neizvesnosti ko će biti po rešenju ministarstva unutrašnjih dela postavlјen za
zamenika čelnika policije. U štampi su spominjala dva imena: Jegdić ili Rakić.
Ovo natezanje nije služilo nikome na čast, a Ministarstvo je i po hilјaditi put
dokazalo da malo brige vodi o interesima Vojvođana i Srpskih Atinjana, koji u ovom
žalosnom položaju, mogu samo da strepe i čekaju.
Kada se o našoj, novosadskoj policiji
pisalo, onda se to činilo večinom površno, onako na dohvat, kako je kada situacija
zahtevala. Ipak, kada se sve to sumira ispada to da naša policija, kakva je nekada
bila, a kakva je i sada, ne odgovara potpuno svoma zadatku, što se uostalom najbolјe
vidi prilikom pojedinih slučajeva. Posle 1918. godine, kada je Novi Sad dobio veći
značaj i kada je on prestao da bude samo jedna veća varoš Austro-Ugarske, porast
prometa i sticaj većeg broja stranaca, sve je to zahtevalo, da se novosadska policija
reorganizuje na modernom osnovu, po uzoru na policije na Zapadu. I kao što se to
kod nas obično dešava, nije se stiglo da se ovo pitanje reši, nego je uglavnom
ostalo sve po starom. Najveći tragikum naše policije leži u tome, što ona ne stoji
pod upravom stručnjaka-policajca, nego samoukog amatera. Ta okolnost se jako oseća
na svim granama našeg društva, odvajkada, a danas pogotovo. Uvek su bili prisutni
problemi sa kriminalom, saobraćajem, a pogotovo sa sanitarnim, privrednim i političkim
problemima. Iako naše društvo raspolaže sa relativno dobrim kadrom u pogledu struke,
ono u većini slučajeva nema stručne spreme, što se na svakom koraku oseća. Gradski
savet bi trebao da ovom pitanju posveti više pažnje tim pre što su ondašnje, ali
i današnje prilike imperativno zahtevaju, da dobijemo dobru, stručnu i izvežbanu
policiju.
Nastavak priče pročitajte u knjizi "Novi Sad Prošlost u pričama" koju možete poručiti putem meila: zoranknezev@gmail.com... ili na broj telefona 064/1258337
Nema komentara:
Objavi komentar